literature

K.

Deviation Actions

Helenas-sweetheart's avatar
Published:
198 Views

Literature Text

Zar sam nekad imao ruku, zajedničku sa njom?
Bilo je vrijeme prvog objeda u danu. Golubovi su bili puni svijetlog obzorja, mogao se čuti paralelni šut; jedno od njihovih tijela je glasno uzdahnulo u polumraku a , budući da je ona još uvijek kriomice pušila, plućna krila su se škripavo rasklapala u neuprizorenom sklopu mesa. Mačka je grebala dovratak već dva mjeseca, strašno ga je nervirala njena stalna privrženost tom stvorenju. Šutao ju je u stomak kad ona nije vidjela (da netko piše ove misli već bi pomislio da suviše često koristi tu zamjenicu.) Sat je trockao, pokvaren motor i njena glava padali su u san istovremeno. Bilo je osam, devet, deset. Bilo je. Bio je sat bila je njena jastučnica porubljena do ispod grla bila je koža koja niske bisejra uzima noć ranije i odvlači ga na Traviatu. Krčala je ploča dok je nalijevao vodu u plavkastu šoljicu. Glas se gubio između redova pjesme. Bilo je rano poslijepodne (kako banalno izgleda, taj suprotan vremensko-pojmovni sklop, a možda je samo posrijedi lakat koji drvo dubi u poznatom položaju), toplinski udar između košulje i lahora početkom proljeća je suzbio kihanje.Voda se svjetlucala, za dvadeset minuta će završiti i ovaj čin. Korina će doći, srušiti čašu. On će se derati iz petnih žila, raskrvariti nadlakticu jednom od krhotina na kojoj je naslikana plava ljubavna internost u jednom od kaligrafskih slova. Bila bi ljuta. Bila je ljuta u njegovim krajnostima. U vrijeme krajnosti, kad je odlazio bez pozdrava, kad je odlazio u plavu sobu brojeći dužnosti kojima nije bio dorastao. Kad je odlazio ostajao je nedorečeni prizvuk i suzdržan pogled na potiljku koji znači Korina zar možemo ikad? Nos gramofona jagmio se sa zrakom za prostor. Ta, zaboga, razbijamo čaše. U zgotovljenom filmu koji je i žalopojka za umrlu djevojku počinje instrumental. Ta, ti glasovi, njena rapsodija melankoličnog blata kraj rijeke (i kad se šminkala, koristila je samo zemljane tonove, nešto od indijskih božanstava koji oblikuju ljude riječima oblikujući balončiće u prašini ostalo je u zjenicama)..zorno uprizorenje šapata što pada na razmak stolica (jer, najviše voli da gleda u oči dok laže), ptice su svileni mezimci na kačilu za veš, iz okrenute korpe u kojoj je najviše njegovog neopranog dvomjesečnog stanja (usahli granitni zid ga krasi iza, soba se završava zidovima, čovjek očima, nije mogao odvojiti pogled pa ni uzdah, mokra mrlja na zidu koji je vidio sa balkona), razbiću ti, kunem ti se, ovo, jednom-ili me neće biti. Bilo je vrijeme. Jedno od onih u kojem se odvlači sam. Korina vrati se. I vraćala se. Kosa je prelazila iz smeđeg u nebeskobijelu, sprud repa kao signal lijevom rukom. Ostani tu. Trebalo joj je deset minuta da se namjesti kad bi putovali. Nešto bi zaboravila, počesto bi šutala kad bi odgovarao poznanicima i Bilo je vrijeme objeda. Korina je spavala u košari. Nikad nije čitao Karamazove, sada će odšetati do biblioteke do koje mora preći nekoliko mostova. Ako se ne ubije, Karamazov će oživjeti.
.
© 2012 - 2024 Helenas-sweetheart
Comments0
Join the community to add your comment. Already a deviant? Log In